Zanimljivosti

SUPETARSKI KARTULAR (IURA SANCTI PETRI DI GOMAI)

Knjiga je kopiranih isprava izdanih benediktinskom samostanu Sv. Petra u Selu u Poljičkom primorju.Nastao je oko 1105. godine.Sadrži 106 različitih dokumenata o različitim pravnim činjenicama (isprave o osnivanju samostana, o posjedima, sporovima, kupoprodaji robova, o darovnicama...).Ta kronika samostana Sv. Petra u Selu koji su osnovali oko 1080. splitski patricij Petar Crni i njegova žena Ana bogat je izvor podataka o Poljicima o kojima nema drugih diplomatičkih vrela.Danas se čuva u Arhivu splitskog kaptola.

U njemu ćemo naći popis knjiga u samostanskom posjedu, pa je on jedan od prvih naših bibliotekarskih kataloga.

POLJIČKI STATUT

Predstavlja jedno od najljepših i najcjelovitijih očitovanja autohtonog hrvatskog prava. Po bogatstvu i izvornosti regulative, od svih naših srednjovjekovnih zakonskih spomenika s njime je usporediv jedino Vinodolski zakon(1288).Poljički statut nije samo trajan spomenik narodnog prava, nego i neiscrpno vrelo građe za upoznavanje društvenih odnosa, gospodarskih prilika, pučke kulture i ostalih vidova narodnog života. Pisan je bosančicom na narodnom jeziku.

Iako su predložene i teze po kojima je najstarija inačica Poljičkog statuta priređena već na prijelomu 11. i 12. st., odnosno najkasnije u 13. st., prevladavajuće je mišljenje da je Statut izvorno redigiran tek u 15 st. i to vjerojatno u znak prihvaćanja mletačkog vrhovništva (1444).Izvornik Statuta nije sačuvan, a od desetak poznatih prijepisa najstariji je primjerak iz fundusa Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koji datira s konca 15. ili s početka 16. st. , a upravo je taj rukopis bio temelj svim dosadašnjim tiskanim izdanjima Poljičkog statuta.

POLJIČKA PJESNIČKA REPUBLIKA

Na nevelikom tlu iznjedrilo se za hrvatsku književnost niz pjesničkih osobnosti. Od starijih valja istaknuti Antuna Mihanovića (1796.-1861.), podrijetlom iz Poljica, književnika i diplomata, pjesnika hrvatske himne Lijepa naša domovina(Horvatska domovina,1835.)
Pučko pjesništvo tog doba najbolje predstavlja Juraj Kapić (1861.-1925.), prosvjetitelj i preporoditelj, pjesnik i sakupljač usmene narodne književnosti.
Kad se spominju velika imena hrvatske književnosti ne možemo zaobići četiri antologijska pjesnika koja su potekla iz ovdašnjih krajeva:Drago Ivanišević, Jure Kaštelan, Nikola Miličević i Josip Pupačić.

Drago Ivanisevic
Drago Ivanišević (1907.-1981.), pjesnik, dramatičar, prevoditelj, urednik i slikar, poigravao se jezikom i smislovima, često lirski eksperimentirajući stvarao je mnogobrojne antologijske stihove obilježene nadrealističkom i apokaliptičnom vizijom svijeta, začudnim metaforama.
U punoj zrelosti se obratio zavičajnom jezičnom idiomu, progovorivši eruptivnom snagom čakavca koji pamti slike iz djetinjstva. Od proznih nastojanja, treba istaknuti njegovu dramu Ljubav u koroti, modernu Antigonu.Kao zapaženi slikar Ivanišević je svoje radove potpisivao s Albert Jordan.Ivaniševićev grob je na slikovitom drevnom groblju Sustipan u njegovu rodnom Sumpetru (Jesenice), uz cestu mu je podignut i kameni spomenik.
jure Kastelan
Jure Kaštelan (1919.-1990.)još je za života bio slavljen i čašćen, a njegove pjesme o ljepoti zavičaja, djetinjstvu uz Cetinu i visoke jablanove djeca su znala naizust.Dio njegova opusa izranja iz ratne svakodnevnice (aktivno je sudjelovao u borbi protiv okupatora u Drugom svjetskom ratu), a spoj moderniteta i narodne umjestnosti nalazimo u poemi Tifusari.
Ovaj pjesnik energije i životnog vitalizma obajvljivao je i članke, prozu, eseje i drame u kojima je nazočna mitska koncepcija, prevodio je s ruskog i talijanskog, bio voditelj Katedre za teoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i lektor na Sorboni.Njegova kćer Lada Kaštelan zanimljiva je i već nagrađivana dramska umjetnica.
Nikola Milicevic
Nikola Miličević (1922.-1999.), pjesnik čija poezija svjedoči o zemlji povijesnih Poljica, istančani poznavatelj baštine koju je doživljavao u slikama bora, masline, žive česme koja teče kroz vrijeme.Ističe se kao vrstan prevoditelj, točnije prepjevatelj s romanskih jezika, osobito sa španjolskog, te autor niza istaknutih antologija europske i svjetske poezije, ali i pojedinih nacionalnih pjesničkih antologija.Ovaj doktor književnosti radio je kao sveučilišni profesor do 1988.Grob mu se nalazi u rodnom mu Zvečanju.
josip pupacic
Josip Pupačić (1928.-1971.) jedan je od najpopularnijih pjesničkih osobnosti hrvatskog 20.st.Tradicijom iz poljičkih Kostanja, rodom sa Slimena upravo je u početku stvarao zaljubljen u ljepotu svog kraja, mora, Cetine, crpeći motive iz svog djetinjstva da bi, poslije, osvojen gradom bio prepušten eruditivnim razmatranjima.Njegove pjesme More, Tri moja brata, Moj križ svejedno gori ušle su zauvijek u antologijski bitnu poeziju hrvatske književnosti.Njegov rad prekinut je naprasnom, tragičnom smrću u zapaljenom zrakoplovu u krčkoj zračnoj luci, gdje je na povratku iz Londona stradao sa suprugom i kćeri.

 

OMIŠKI PISAC Ivan Katušić (1923.-1985.) prozaist je naglašene zavičajne intonacije.Uglavnom se zadržava na ljudskim sudbinama u kojima se ogleda apsurd, ali i nepotrošiva energija samoodrživosti, bilo da se radi o stanovnicima imaginarnog gradića Osinjaka ili dalmatinskim iseljenicima.Katušić se bavio životom dalmatinskih Talijana i njihovim dvojbama.Posmrtno mu je objavljen roman Admiralski stijeg o potapanju austrijske topovnjače u pulskoj luci 1918.
Danas jedna od glavnih ulica u Omišu nosi njegovo ime.

Hrvatska redakcija Ljetopisa popa Dukljanina (vjerojatno najstariji hrvatski povijesni tekst nastao sredinom 12 st. na slavenskom jeziku) nastala je u 14. st., a Ljetopis je preveo na hrvatski anonimni svećenik na splitskom području i dopunio ga podacima iz hrvatske povijesti, napose o kralju Zvonimiru i njegovoj nasilnoj smrti.Ovu hrvatsku redakciju pronašao je u Makarskom primorju splitski patricij Dmine Papalić i prepisao je 1509. ili 1510.
Prema Papalićevu tekstu 1546.godine Jerolim Kaletić u Omišu učinio je svoj prijepis koji je dospio u ruke Ivana Lulića, a on ga je poklonio Vatikanskoj biblioteci.

Zanimljiv je i natpis kneza Mladena Šubića, omiškog vladara iz 14. st. ( umro 1348. prilikom epidemije kuge) sačuvan u trogirskoj katedrali, sastavljen od 22 stiha gdje se ovaj banski unuk veliča kao štit Hrvata.

Zimsko radno vrijeme:
radnim danom:
8-19:30
subotom:
8-12

Ljetno radno vrijeme:
(19. lipnja – 4. rujna):
ponedjeljak, srijeda:
13.30-20.30
utorak, čet
vrtak, petak:
7.30-15.30
prva subota u mjesecu:
8.00-12.00

Narodna Knjižnica Omiš, PUNTA 1, 21310 Omiš tel: 021/757 192, 757 194 fax: 021/757-194  |  Izrada i održavanje